Tango nije samo ples, muzika i poezija, on je prije svega osjećaj koji nosimo u srcu pretvarajući ga u jedinstveni pokret na plesnom podiju. Tango je hod, ali ne samo po plesnom podiju, već i tanguerov (zaljubljenik u tango) čitav hod kroz život. Tango je neodvojiv od osjećaja i osjećaji su neodvojivi od tanga, oni su njegov izvor i osnova. Svaki čovjek ima svoje osjećaje, pa tako i svaka plesačica ili plesač imaju svoj stil plesa. Zbog svega toga se i kaže da tango nije u našim nogama već u našim srcima. Ruka je tek ruka. No kad se dotakne druge ruke, dogodi se nešto doista posebno.
– Kad povežeš svoj život s tangom, počneš plesati sa srcem, tako kako se tango jedino i može istinski plesati – rekao je Michael Purnhagen, jedan od njujorških zaljubljenika u tango.
što duže i više plešete tango, ples vam je sve ‘jednostavniji’, prirodniji i vaš život uskoro postaje – TANGO! Purnhagen je rekao da to nije prošnja ili molba, već upozorenje. Tango je način življenja, ne samo ples ili muzika. Zbog toga se u argentinskom tangu ne postoje takmičenja. Ne možemo se takmičiti – u načinu življenja.
Horacio Ferrer, pjesnik i predsjednik argentinske nacionalne tango akademije (Academia Nacional del Tango), označio je tango kao način boemskog življenja ljudi koje više zanima druženje s prijateljima i zadovoljstvo, nego slava i novac.
Drugi su tango označili kao ‘dva ozbiljna lica i četiri vesele noge’…
Veliki tango poetik Enrique Santos Discépolo izrekao je, a danas to stoji zapisano na zidu argentinske nacionalne tango akademije: ‘El tango argentino es un pensamiento triste que se puede bailar’ (‘Argentinski tango je tužna misao koja se može plesati’).
Iako su njegovi korijeni prije svega u Buenos Airesu i njegovim starim četvrtima koje su ga porodile, kao što su La Boca, San Telmo, Barracas, ulice Florida i Corrientes …njegov ‘pravi čar’ (Ivo Robić: ‘Samo jednom se ljubi’) izrastao je u svim urbanim sredinama gdje otuđenost i ubrzani način življenja uzrokuje traženje drukčijeg načina života.
Tango je danas, nakon što je devedesetih godina prošlog stoljeća, poput feniksa oživio i doživio svoj svjetski revivel, stekao status svjetske subkulture. On je danas (kao što je bio i u svom prvom zlatnom dobu), način razmišljanja, svojevrsna elegancija u svemu što radiš, jedan potpuno poseban, dostojanstven i pomalo transcendentan oblik erotike. Utjecao je, prije svega u svojoj domovini Argentini, na razvoj poezije, dramatike, mode, slikarstva, arhitekture…
Izvor: desujak.blog.rs
